Govor duse

......…ja zelim ...da ti poklonim i darujem ljubav....
ja ti je darujem
ali ona nije opipljiva...ni vidljiva oku
ali je jako upecatljiva
i samo je slepac ne bi video i osetio
kako cveta....kad smo zajedno.....

[img][/img]

Emilija - Što mi značiš ti

Samoj sebi se bojim priznati
pogled ne mogu sa tebe skinuti
cijeli zivot bi te mogla gledati
i sebicno te ja nikom ne dati

I oprostice mi Bog
sto si meni sve moje molitve
milion godina trebala bih ja
da ti ispricam

Sto mi znacis ti
sto mi znacis ti
ti si zrak sto moram disat ja
da te nema ja bih umrla

Volim te ja, volim te ja
i da u isto vrijeme na dva mjesta mogu biti ja
s tobom bi stajala
i da u isto vrijeme dva zivota mogu zivjet ja
s tobom bi zivjela

Cijeli zivot bih te mogla ljubiti
i svako jutro se kraj tebe buditi
milion godina trebala bi ja
da ti ispricam

Sto mi znacis ti
sto mi znacis ti
ti si zrak sto moram disat ja
da te nema ja bih umrla

Volim te ja, volim te ja
i da u isto vrijeme na dva mjesta mogu biti ja
s tobom bi stajala
i da u isto vrijeme dva zivota mogu zivjet ja
s tobom bi zivjela

Osluskujem melodiju sna i uzivam u ovoj tajanstvenoj tisini.U mislilma si mi.Zatvaram oci,i osecam ovaj prolecni vetar ...cujem tvoj glas,mogu da osetim miris tvoga tela,tvoj zagrljaj.Dosao si tisinom,govorio si jezikom tisine i milovao si me tisinom.Sa tobom sam uronila u neka nova prostransva i neke nove dimenzije koje su imale boju. Da...boju ljubavi, caroliju raja.Po prvi put bez imalo straha predala sam se reci vremena,zaboravila tisinu secanja,napustila luke i one beskrajne okeane kojima sam plovila uzalud.
Ljubavi,tvoje oci su sada jedino svetlo u ovoj pustinji mojih zelja.Moja simfonija sna, sretna sam jer sada zivim moj...samo moj sretan trenutak.

Ti.....već to jesi .....sve to....moje proleće u koje sam zaljubljen...

Ljubav je
možda ona mala bleda tacka
koja nastaje
kad ti se usne smese.
Ljubav je
možda ono malo dodira
hladnih
koji stidljivo beze
u kisnoj noći sakriveni,
ko pogledi nasi.
Ljubav je
malo sunca u jutro hladno,
i miris hleba
iz pekare.
Dok ti milujem kosu,
Ljubav,
možda je to ona
plava svetlost
obesena u zraku
ko poslednje
iskusenje kojem
nismo odoleli.
Ljubav je
možda,
možda ,
samo ime tvoje.

Ljubav je stanje u kojem je za vlastitu srecu neophodna sreca druge osobe...

Ako ikada pozelis da odes od mene,
nestani sa prvim jutarnjim zrakom i budi odnesen kao prasina sa stola,
jednim dahom.
U srcu neka ti ostanu moji poljupci i dodiri,
a u mislima cuvaj moju tajnu, veliku kao nebo, slatku i neizrecenu kao
san.
Neka ti u kosi ostane miris proleca, a na usnama trag karmina,
na prstima dodir uzbudjenja, i cuvaj me u srcu kao nesto lepo i
nezaboravno....
A, ukoliko pozelis da ostanes, ne brini...
Zavicu te u tamu svojih ociju.
Cak i ako te budu trazili u njima, necu te odati.
U hladnim nocima, legni mi na srce, ugrajece te njegova vrelina.
Prespavaj u mojoj kosi kada nebesko plavetnilo zameni crnilo noci,
ili se pripij uz mene ako te plasi tmina i pricacu ti o svojoj ljubavi i
sreci...sto te imam.

Opet se
polako u meni
budi sanjalica
čuvam te
u nekim svojiim
skrivenim svjetovima
gdje samo
voljeni se čuvaju
i polako u meni budi
ona spavalica
koja snom živi,
osjećam kako
život o sreći pjeva
kako užitak ukusa
prihvaćenosti slavi
puštiću onu milu muziku
neka svaku moju
misao dotiče
pustiću neka se
riječi moje kupaju
u rosi dragih osjećanja

I da, dosli smo do zakljucka da Ljubav ..."Ljubav umiruje ljude i stišava bure na moru; ljubav uspavljuje vjetrove."

Dotakni me pogledom svitanja,
Spusti poljubac iskrenosti
Na moje usne u isčekivanju.
Poklonit ću ti sve snove
Sanjane za dvoje.

Odrastam na tvojim rukama.
Učim se strpljenju i čekanju,
Što mi u godinama pre, izmakoše.

Postojim samo zbog tebe,
I zbog reči, što mi ih udeliš jutrima,
Kao kapi rose žednim travama.
I zbog misli kojima te obuhvatim,
Dok nas daljina dodira deli.

Ja, u raskoraku sa vremenom,
Tvoj lik pred očima stvaram.
U mislima, gotovo si opipljiv.

Put kojim oboje hodamo,
Trnovit je i prilično težak.
Ali lepota isčekivane svetlosti,
S drugestrane tuge,
Vredna je naših nastojanja.

Pogledaj......
daljina plovi
pomisli.....
dok pogled ti klizi
i misao nosi
pomisli....
na mene

Vidiš......
kako se preslikava
ogledaju se duše naše
jedna u drugoj
iste im misli rekom plove
iste ih muke mukom more
pomisli.....
na mene....
dok u reku gledaš
ličimo.....jel' da.....ona i ja?
Kako se ljubav sjaji
kao rosa u travi.
Jel' vidiš dva sunca?
Znam da vidiš
samo nećeš da kažeš
praviš se da ne vidiš
jer......takav si.....ali moj
a kraj usana ti se smeši
ma vidim čak odavne
baš taj kraj koji volim da ljubim

I neka ti u oko stane
duša moja u reci
a ja ću onda da oplovim
i do srca da ti doplovim
tu ću sidro da bacim
a sad....
uhvati misao što mi plovi
i.....vodi me.....
čekam....
kao toliko puta do sad
za našega veka
ajde dušo....čeka te reka.....