Tebi voljena.....

"ah kakav snazan vihor
belim ekserima krov je zakucavo
al mene nije strah nit mi srce zebe
sto sam u sudbi prikucan za tebe."

Jesenjin

Htio bih plavog neba, i mira, i svjetlosti,
perivoj k'o u prici da mi se pojavi,
s puteljcima, u sjeni, s cvatom jorgovana
i zalosnim vrbama na obali jezera.

I ti da budes tamo izvor moje srece!
Da gledam struk ti tanki i oci kako plamte,
Ti vilo moja draga i kraljice cvijeca,
da ti dadem vjecnost ljubavi beskrajne!

Da te ne gledam tuznu, vec zednu za zivotom,
i rumenu u licu, s nasmijanom ljepotom,
da ne bude gorcine sto te zadesila,
da te ne boli vise bol tvoja sadasnja.

Ponekad kao večeras.....jako mi nedostajes.....ali opet mi je lepo , jer znam da me tvoja duša miluje....ljubavi.

nas
dvoje
bili smo jedno
pa
smo
se razdvojili
u dvoje
i u igri
ljubavi
opet spajamo se
u
jedno.

Mesečina punog meseca
Noćas nema nikakvog smisla

Osećam se kao pokisla
Senica na pustom polju
Kao lađa nasukana na kraj sveta

Tuga nadire u smetovima

Dva dlana kao dva šteneta
Cvile u praznim džepovima
Zato što ne mogu da te dodirnem.

Znaš li gde sam video sjaj zelenih livada,
srebrnu kišu i osmeh dobrih anđela?...
Gde sam video suze, tople i meke
kao dodir mesečine
i čiste kao ledeni žubor, gore sa bregova?

Znaš li gde sam video šapat
kako krilima crta u mraku ludilo moje?
U čijim očima, mekim do bola,
na kraju puta, svoje sam oči prepoznao?

O, seti se pesama ruskih cigana,
ispuni srce mirisom poznatih mesta
i osti ukus besanih noći, mila,
svaki put kad mi se oči sklope u mraku
i kad u molitvi usne mi pokreneš...
... imenom svojim.

Eh ljubljena moja,cini mi se da zivot polako prolazi pored nas , a mi tu nista ne mozemo...... Misli su moje uz tebe , znam da je malo.....ali to je sve sto ti mogu dati....ljubavi...pratim te.

Znas li mila.....da se smirujem misleci na tebe , ti mi lecis dusu....

Tamo postojis samo Ti

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne vide svjetlost sunca i slijep sam za boje svetla. Usi su moje gluve i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti.

Moj je dom tih i miran. Ispunio sam ga prozirnim mehuricima
blazenstva. U njima se odmaram i cekam kad ces doci. Ali kad Te
ugledam, da li cu u oku tvom nazreti igru. Znam da ove tisine ne bi
bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo je Tvoja sjena,
samo san kog si sanjala mozda zbog mene ili moje ljubavi.

Pokrenula si zvezde i galaksije, pokrenula si svjetove da bi ih
meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto
postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaras usporene krugove obesene poput lampiona na nebu
plave vjecnosti. Nemoj zastati. Nemoj nikad stati - moja ljubav
o tome visi..

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne
vide svjetlost sunca i slep sam za treptaje zvezda. Prsti ne
osjecaju nista, a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci. Tamo,
gdje svaki pokret staje, gdje prestaju slike i reci, gdje utihnu
cak i misli, tamo si Ti, moja ljubavi. Tamo postojis samo Ti

Ti si moja ljubav...i moji snovi.

Tebi voljena...tebi ostavljam ove reči , to su u stvari osećanja koja ja nespretno pretvorim u slova , osećanja koja ti nikad nisam rekao ....trebaju godine da se osećanja kažu . Ti si andjeo koji me čini boljim čovekom , ti moje dane bojiš veselim bojama.....Ti menjas stvarnost....

samo... mi nedostajes...

izlizana ploca,
blues iz kuta vraca sjecanja
polumrak predvecerja
i kutija waltera
stari film igra iznova

ista pitanja
dijalozi mojih misli i zidova
stara tezina u grudima
mjesec iza krovova
negdje pod njim ritam tvoga disanja

sto godina samoce
u uzdasima
ciganska krv u venama
zeljna lutanja kola zilama
gladna tvojih tragova

nista novo, samo... nostalgija

Ljubim te nježnu k'o leptirovo krilo
Dotičem usnama laticu trešnjinog cvijeta u tebi
I slušam kako kroz nas plovi ljubav
I mi s njom, razapetih jedara

Nešto mislim....ova tema TEBI VOLJENA ne bi ni trebala da postoji , ovaj forum bi se trebao mozda zvati tako , TEBI VOLJENA.....jer sve sto napisem na bilo kom mestu je TEBI VOLJENA , ti neznas koliko mi nedostajes , koliko mi je lepo s tobom cak i u mislima.....koliko sam sretan sto ti postojis ....i samo to ....meni je dovoljno . Sve moje misli su upucene samo....TEBI VOLJENA.

Ne osuđuj me, dušo, što te retko imam.
Izvinjavam se svemu što ne mogu biti svuda.
Oprosti, stara ljubavi, što novu smatram prvom.

Stigla si bezbrojna u krhotine moga sna
i sad se svojim brižnim dodirima,
u zanosu vrućih poljubaca razbuktavaš.
Nikako slučajno, već ponosno s mirisima
i čvrstim dahom velike čežnje,
ljubiš moje krhke obrise.
Bezglasno i pažljivo,
polažeš u moje zjenice osmjeh
i dok šutljivo prilaziš mojim usnama,
ispunjavaš me neprimjetno svojim tijelom.
Postajemo čudesan plod
nepregledne ravnice osjećaja
i kao rijetki sretnici uspijevamo ući
u tek probuđene krošnje mjesečine
i zaboravu prepustiti nemir.
Plamtiš privijena strašću
u mom krvotoku.
Znaš me prepoznati.
Iako je moj glas,
još uvijek bojažljiv,
nježno iz mene uklanjaš prošle snove
i tako ranjive, neponovljivo tiho smiruješ.
Pitaš otkud toliko nebeskog veličanja
u našim zagrljajima
i kako to da smo uspjeli,
zauvijek izaći nepovrijeđeni?
Moram ti reći, možda ustvari i slutiš,
ove smo noći započeli ljubavlju cvjetati
i nikada se više nećemo usamljeni svlačiti,
jer su se tvoji zlatni prsti puni sunca,
zapleli u moju kosu,
a moje su usne postale
užareni izvori tvojih uzdaha

Srebrne pehare ne volim,
Niti pozlacene bokale:
Od svega najdraze mi je
Udubljenje u dlanu tvom.

Proci ce godine. I stalno nova,
Sa istom ljubavlju dečaka,,
Picu iz tvog dlana, kojeg se
Necu zasititi nikada.

Kao na pocetku, na putu istom,
Lice ce nam se stalno sprziti,
I prvu brazdu poljubicu ti
Na celu obelezenu zivotom!

A ako bi mi ti, istog dana,
Dala da pijem iz velikih bokala,
Ja bih se ipak zaustavio
Opet kod udubljenja tvoga dlana.

Trazim te i ovde....ali nigde te ne nalazim....samo u svom srcu

A ja te ljubim..

Tamo postojis samo Ti

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne vide svjetlost sunca i slijep sam za boje svetla. Usi su moje gluve i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti.

Moj je dom tih i miran. Ispunio sam ga prozirnim mehuricima
blazenstva. U njima se odmaram i cekam kad ces doci. Ali kad Te
ugledam, da li cu u oku tvom nazreti igru. Znam da ove tisine ne bi
bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo je Tvoja sjena,
samo san kog si sanjala mozda zbog mene ili moje ljubavi.

Pokrenula si zvezde i galaksije, pokrenula si svjetove da bi ih
meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto
postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaras usporene krugove obesene poput lampiona na nebu
plave vjecnosti. Nemoj zastati. Nemoj nikad stati - moja ljubav
o tome visi..

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne
vide svjetlost sunca i slep sam za treptaje zvezda. Prsti ne
osjecaju nista, a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci. Tamo,
gdje svaki pokret staje, gdje prestaju slike i reci, gdje utihnu
cak i misli, tamo si Ti, moja ljubavi. Tamo postojis samo Ti

Ti i ne znas kako je carobno
znati da negdje postojis
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojis
u svijetu u kojem leptiri
i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama
ja sam kap sto ne otice
ma kako bili daleko
ma kako izgledali tudji,
srecom ne gube klovnovi
na kraju svake price
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.

A, ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam i ne dam
i nemoj da se bojis,
a ako vec budes bodez
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
sto jos uvijek negde postojis.

Prevalih preko glave
mnogo toga,
u luci nadanja sam,
živim u drugom svetu
a nisam se odrekao prvog.

Tražim pristanište,
realnost lišena je tajni
i sve se zna...zauvek tvoj.

Jurim za slobodom,
pod nogama se ljulja
i nađoh se
u predvorju beskraja
gde ugledah
tebe draga moja.

U duši more tuge
i više tajni nema,
sakupljam ostatke
prethodnog života
i sve se zna...
zauvek tvoj.

U lagunama Tame, u iskricama tvog oka
našao sam davno izgubljenu sreću.
Svetliju od bilo kog putokaza...
Koračam smelo, prateći tvoju senku.
Ne znajući da li si samo san
ili ono najbolje što mi je život dao...

Ova tiha noć kao da je sazdana od mnoštva stihova što se lagano razastiru po obroncima moje duše. Osećam u sebi talase Svemira i kako mi prožimaju svaki kutak sobe meni nepoznatom silom, a koja se vešto snalazi u mojim grudima izmamljujući istovremeno i bol i osmehe.
Prestajem postavljati pitanja, posmatram i upijam jednu novu stvarnost oko sebe zureći hodnicima gole nade. Misli plove, ja ne znam gde, ali znam da sam sad s njima tamo. Znam da si i ti sad… u mislima, tamo gde sam i ja…
Odblesci ljubavi. Tu u mojoj sobi. Posmatram ih u tišini dok razmišljam o nama. Ne mogu ti opisati svoje misli, svetove kojima plovim dok sanjam kako zagrljeni obuhvatamo prostranstva u kojima nemoguće ne postoji.
Pomalo se vraćam u ona vremena kad me je ljubav prelivala svojom vatrom ne štedeći me ni na tren, čineći čašu mog srca prepunom. Znam, zvezde su videle tragove dima iz moje duše koji su potom nastajali… i istovremeno mi slale signale koji su se činili poput sna. Video sam ili sanjao jedne oči. Čini mi se da je to bio prvi put da sam te vidio. U snu. Znao sam da postojiš negdje. Da si moja stvarnost koja tek treba biti. I iako nepoznata, ti mi se čini najpoznatijom jer si sve ove godine tu sa mnom, u meni, duboko sakrivena od svih i najbolje očuvana.

Ti si cvet u mojim grudima, u mojim mislima, koji nema imena što bi se dalo izgovoriti. Ali ja ga znam, jer sam ti ga dao te iste noći kad sam te očima svojim prepoznao. U ovom životu isprepletenom snom i stvarnošću.
Možda se čini ludost da ti sve ovo pišem, ali znam da ćeš prepoznati moje reči, jer te noći i ti si mene videla na onom istom mestu u dubini duše. Pamtiš me i nosiš u sebi. To je pečat vremena, najdraža, kad suza utone u more i postane deo njega. I dok se lagano provlači kroz masu vode traži svoj odsjaj koji je u istom moru. To smo ti i ja. I onog dana kad se sretnemo, reči neće biti potrebne. Jer pod ovim nebom već smo šaptali bezbroj puta, već smo osetili talase koji su nas nosili prema našim obalama. To je naš put. I zato, kad ti je teško, znaj da sam ti blizu i da me ovi osmesi tebi vode.

Spusti dah sa svojih usana u toplu ljetnu noć. Kad približim se svojim koracima lutalice, osnažiću svoje srce mirisima jutra kojima me budiš.
Te oči u divljini duše moje, te oči tvoje, prate me. I noću dok se u snovima grlimo, znam sve ono što ove reči ne mogu reći, ali što čini moj otkucaj srca takvim kakav jeste. Možda neće drugi razumeti, ali ti hoćeš. Ti talasii isti su kao i tvoji, ova Zemlja spaja naša srca nevidljivim nitima.

Ne boj se, tišine, najdraža. Jer znaš da ćeš me u njoj naći.

Ljubim te.

Tvoj Len.

......gde si to sakrila mladež
U nedra zapao mak
Na tom se bregu, da znadeš, moj barjak vije
Lole, moja si pokretna fešta
Moj tajni prolaz kroz mrak
I sve bi bilo koješta da tebe nije.............

wtp

secas se nemirnih snova,kao mravi da te grickaju
secas se mirne povrsine mocnog dunava,sto vekove krnji
secas se slanih noci,od suza nasih ,razdvojenih na strane dve
secas se magije u ocima,dok smo se dugo oprastali...oprastali od vecnosti
secas li se vreline dodira,da onih od koih si letela u beskraj slobode duha svog
secas li se noci ludog meseca,i nas dvoje,dve neznalice,dva stranca tako znana jedno drugm

secam se...pamtim...znam to i pre no sto se zbilo
secas se..pamtis...znas to i pre no sto se zbilo
samo ne znamo bese sli sve stvarno,ili sanjasmo predivni san,sa jedne obale sna ja,sa druge ti.............................neka pitanja jednostavno su bez odgovora....